Osnovno o luci Šibenik

Šibenik je velika i jedna od najstarijih i najbolje zaštićenih luka na hrvatskoj obali Jadrana (43° 44’ N, 15° 53’ E). Smještena je u potopljenom ušću rijeke Krke koja u dužini od 75 km i visinskom razlikom od 360 m tvori jedinstveni prirodni rezervat.
Luka je prirodno zaštićena od utjecaja valova i vjetra, u koju se uplovljava kanalom Sv. Ante (dug 2.700 m, a širok 120-300 m) koji omogućava nesmetanu plovidbu brodovima do 50.000 DWT. Dužina luke iznosi 10 km, širina 300-1200 m, sa dubinama od 8-40 m.

Vremenske prilike: bura i jugo pušu olujnom jačinom. Bura je najjača u sjeverozapadnom dijelu luke, a najslabija na dijelu obale od katedrale do Gata Krka. Jugo stvara visoke i kratke valove.

Morske struje: na području jugozapadno od ulaza u kanal Sv. Ante prevladava izlazna struja, brzine od 0,5 čv. za slabog dotoka rijeke Krke i do 3 čv. za jakog dotoka rijeke Krke. na području jugozapadno od ulaza u kanal Sv. Ante struje su slabe do 0,4 čv. Za vrijeme olujnog juga brzina NW struje uz sjeveroistočnu obalu je 0,5 čv.

Razina mora: srednje amplitude morskih mijena su od 0,2 – 0,4 m. Dugotrajni olujni vjetrovi te obilne oborine mogu podići razinu mora do 1,0 m (ciklonalno jugo) i sniziti do 0,4 m (anticiklonalna bura).

Gustoća mora: u površinskom sloju (do dubine 1-3 m) raspon gustoće je od 1.010,0 kg/m3 (za vrijeme jakog dotoka rijeke Krke) do 1.025,0 kg/m3 (za vrijeme sušnog razdoblja). Na dubinama većim od 1-3 m raspon gustoće je od 1.023,0 – 1.028,0 kg/m3.

Sidrište: u luci se može sidriti uz odobrenje Lučke kapetanije u izvanrednim okolnostima. Najbolje je sidriti WSW i SSW od katedrale.

Šibensko područje:

je jugoistočno od otoka Pašmana i Kornatskog otočja do rta Ploča što je nastavak plovnih puteva iz Srednjeg i Pašmanskog kanala preko Murterskog mora prema lukama šibenskog područja. Iz područja Murterskog mora prema jugoistoku plovi se Žirjanskim, Kakanskim, kaprijskim, Zmajanskim, Zlarinskim i Šibenskim kanalom, a dalje od rta Ploča prema splitskom području.

S otvorenog mora ovom se području prilazi prolazom Samogradska vrata (između južnog dijela kornatskih otoka i otoka Žirje) i južno prilazom između otoka Žirje i obale kopna.

U Šibenski kanal vode tri prolaza: kroz Logorunska vrata prema sjevernom dijelu otoka Prvić; kroz Šibenska vrata između otoka Prvića i Zlarina te između otoka Zlarina i otočića Dvainka. Najčešće se plovi prolazom između otoka Prvića i Zlarina prilazeći Šibenskom kanalu s juga za vrijeme južnih vjetrova, preporuča se da brodovi uplove prolazom između otoka Zlarina i otočića Dvainka.

Vanjsko sidrište luke Šibenik nalazi se 1-2 NM SE od otoka Zlarina i koristi se u izuzetno lošim vremenskim prilikama.

Unutrašnje sidrište luke Šibenik je zapadno od otoka Krapnja između otoka Drvenik i hotelskog naselja Solaris na kopnu, a omeđeno je točkama:

A
širina
43° 40’ 30″ N  
C
širina
43° 40’ 40″ N
dužina
15° 52’ 45″ E
dužina
15° 53’ 00″ E
B
širina
43° 41’ 25″ N  
D
širina
43° 40’ 00″ N
dužina
15° 52’ 45″ E
dužina
15° 53’ 50″ E

Povijest luke

Luka Šibenik vezana je uz eksploataciju ugljena u Drniško-Siverićkom bazenu, koja je otpočela 1834. god.u količini od 60-70 tisuća tona te je preko Luke Šibenik izvežena za Trst, Siriju, Tursku, i Egipat. Izgradnjom željezničke pruge Siverić – Šibenik 1877. god. Luka Šibenik povezuje se sa zaleđem. Izgradnja operativnih obala započela je 1906. god.a dovršena je do 1921. god.u dužini 437 m. Godine 1910. Luka nabavlja prvu lučku mehanizaciju ( mosne dizalice ).

Godine 1925. god. puštena je u promet Lička pruga što je osjetno doprinjelo povezanosti Šibenske Luke sa zaleđem.U ovom periodu izgrađen je gat Vrulje sa 346 m operativne obale prosječne dubine 7 – 10 m.

Početkom 1949. god. osnovana je Direkcija Luka Srednjeg Jadrana sa sjedištem u Splitu i ispostavom u Šibeniku. Godine 1948/49. god. obnovljena je obala gata Vrulje u dužini 113 m. Nakon otvaranja Unske pruge 1949. god. Šibenska Luka bilježi znatno povećanje prometa pa je tako 1949 dovršena izgradnja obale Dobrika dužine 144 m , a na poluotoku Rogač započeta je izgradnja obale i skladišta za rasute terete. Do 1954 izgrađeno je 125 m obale te je sa 67 000 m2 otvorenog prostora Luka Šibenik postala luka rasutih tereta. Program mehanizacije Luke izvršen je 1958. god. ugradnjom portalnih i mosnih dizalica na obali Dobrika i Rogač te izgradnja kolosječnog spoja sa ranžirnom stanicom Ražine preko južnog dijela Luke gdje je izgrađena vlastita ranžirna stanica.

Izgradnjom terminala za rasute terete 1982. godine, Luka se specijalizirala za pretovar sirovih fosfata i umjetnog gnojiva.

en_USEnglish
Skip to content